Najvažnije je imati unutrašnji mir. Spokoj. Jednom kad shvatiš de se tvoje pravo Ja nalazi unutra u tebi nećeš dozvoliti da ga itko poremeti. Bilo kako jak bio tvoj bol ne smiješ dozvoliti da taj bol poremeti tvoj spokoj.
Jer ako sebi dozvoliš da te prevladaju teške okolnosti ili ružni osjećaji, time ćeš samo sebi još više otežati svoj život. Ako je tvoj um neprestano pod utjecajem bola i usmjeren na patnju koju proživljavaš tada će ti i svaki idući dogadjaj, ma kako god nevažan on bio, stvoriti još veću patnju. I što više puniš svoju čašu bolom, a da ne pronalaziš trenutke unutrašnjeg mira, to ćeš sve brže i lakše zapadati i krize.
Dakle moraš početi tražiti trenutke unutrašnjeg spokoja. Kako?
Pokušaj se povezati sa svojom unutrašnjom ličnosti. S svojim vlastitim duhom. To je najlakše učiniti na usamljenom mjestu; sjesti i čekati. Mir će sam od sebe nastupiti.
Ako nemaš tu mogućnost onda zatvori oči i pokušaj se mentalno prebaciti na jedno lijepo mjesto u prirodi. Zamisli da sjediš sam na uzvisini ili uz more, jezero, ili u šumi. Sjediš i na ništa ne misliš. Udahni duboko par puta. U glavi ti postaje sve praznije, kao kad se oblaci razidju na vedrom nebu. Kao kad pada tiha večer . Suton. Osjeti kako postaješ sve mirniji. Kako se svi osjećaji polako smiruju i disanje postaje smireno.I reci sam sebi da koliko god su te povrijedili, te povrede ne mogu dotaći tvoje unutrašnje biće koje se nalazi zaštićeno duboko u tebi. Tamo u dubini je tvoja čista svijest koju nitko ne može uništiti . Tamo unutra je tvoje biće, tvoje pravo Ja.
