Viruj u ljubav

Po moru plovi mala barka. Prenatrpana je - dan je sunčan i bez vjetra i svi su se pošli na more.
Poveli su sa sobom i susjedu sa svojom dječurlijom, i kumu i još par prijatelja. Svi su radosni, bacaju se u more, kupaju se, čak je i pjesma pala. Svi se smiju osim njega, muškarca koji upravlja barkom. On ne zna sam što je njemu, čak se i stidi da ne osjeća tu radost koju izgleda svi oko njega osjećaju. Sve mu se čini besmisleno, i svi mu izgledaju glupi, a tako bi htio da o tome ne razmišlja. Sav je utonuo u svoje misli. I čamac mu se čini prestar. I more mu je krivo. Uhvatila ga melankonija.

I onda - desilo se ono. U jednom trenutku motor je prestao raditi i čamac je stao. I više se nije dao upaliti. Konačno, kaže on sam sebi. Konačno se nešto dešava i on se baca na posao i traži kvar. Svi su se ušutili i gledaju ga zabrinuto i nadaju se da će uspjeti popraviti grešku i da će se sretno vratiti kući. Svi su uplašeni osim njega: on čak osjeća radost. On je sad u centru pažnje i svi ga nešto pitaju i mole hoće li uspjeti. On je sad svima potreban i važan.

Njegov problem je osjećaj beskorisnosti. Kako je izgubio posao i zaradu osjećao je ne samo brigu za budućnost nego i besmislenost svog života. I čak kad se pokazalo da će financijski ipak moći izaći na kraj jer su djeca odrasla i svi imaju krov nad glavom i dovoljno za pojesti njegovi dani su postali kao u tamnici. Dani puni beskorisnosti i dosade. Sanja o avanturi, nada se da će se nešto desiti što će mu dati smisao.

Mnogi će sebe prepoznati u ulozi beskorisnog čovjeka koji živi dosadan život. Smatramo da nam život prolazi u besmislenom gledanju televizije, sporta, čitanja glupih vijesti, pijenju kave u dosadnom društvu, dok mi čeznemo za nečim boljim, nečim dalekim što će nas spasiti. Sanjamo o dogadjaju koji će nam dati smisao i čime ćemo privući pažnju na sebe. Ili o osobama kojima ćemo biti zanimljivi i koji će nas cijeniti.

Svima nama je važno imati taj osjećaj da smo korisni i potrebni drugima. Da imamo nešto čemu se drugi dive, da se nečim pohvalimo.

Spas se nalazi u blizini. U našoj najbližoj okolici, u ljudima oko nas. U opisanu melakoniju upadaju ljudi koji previše misle na sebe samog, a ne na druge ljude. U njihovom riječniku ima previše riječi poput JA, a premalo poput TI ili MI.

Njegov problem je njegova udaljenost od drugih.

Kad nemamo osjećaj bliskosti sa ljudima oko nas mi pokušavamo to nadokanditi sa uzbudjenjem i zabavom npr. kroz gledanje sporta, filmova i serija, traženjem kratkotrajnih uzbudjenja npr. kroz trenutke nove zaljubljenosti ili kroz rizične poslove i avanture. Medjutim sve to nas nas privremeno zadovoljava, a posle toga se osjećamo još više napušteninima i usamljenima.

Pa kako postupiti da ostvarimo bliskost prema osobama s kojima dijelimo život?
Kroz ljubav prema njima! Pokušaj zavoljeti te ljude koji te okružuju. Shvati da oni nikada neće postati onakvi kakve bi ti htio, nego ti moraš pokušati u njima naći nešto što je dobro, pozitivno. Nemoj naglašavati njihove mane i greške. Nemoj postavljati velike zahtjeve. Tako će i tvoja ljubav prema njima rasti i bit će ti lakše da ih cijeniš i zavoliš. A to je najvažnije.
Pokaži svojim bližnjima da oni jesu tebi važni i da ti trebaju. Onda će i oni isto tako osjetiti da su potrebni i uzvratiti će ti tu ljubav. Iskreni komplimenti su najbolja hrana ljudskom egu.

Bića s kojima živimo su kao more: njihova ćud je promjenljiva  Nekad su smirena i draga kao tiho more, a nekad su uzburkana i neugodna. Mi ne možemo uvijek znati razlog tih promjena jer mi vidimo samo njihovu površinu, a ne i što se sakriva u njihovoj dubini. Ali svaka situacija je privremena i brzo se mijenja. Baš kao i morska progonoza za prvih 12 sati.

Zavoli sve što imaš i prihvati osobe i stvari kakve jesu. Absurd je ako ti umjesto da se raduješ onom što imaš očekuješ da će se nešto desiti što može promijeniti tvoj život ili ga čak ugroziti, a tebi dati trenutak pažnje i važnosti. Absurd je čeznuti za problemima samo da bi ti dobio na važnosti.

Nastavi upravljati barkom života i divi se ljepoti oko sebe. I podjeli trenutke radosti sa svima oko sebe.

Citati o sreći velikih majstora riječi

Suze ovog svijeta su jedna stalna količina. Čim jedan počne plakati, netko drugi negdje prestaje. Isto vam je i sa smijehom.
Samuel Beckett

Sreća je stvar koja dolalazi u raznim oblicima, ali tko da je prepozna.
Ernest Hemingway

Kad je netko dobar osjeća veliku unutarnju radost rodjenu iz duševnog mira u kojem uživa kad vidi da nalikuje na idealnu sliku čovjeka.
Fernando Arrabal

Ako ima išta na svijetu što se može uvijek zaželjeti, a nekada i postići - to je onda ljudska nježnost i toplina.
Albert Camus

Za dugih samotničkih sololokvija u bolnici naučio sam da je svaka žurba uzaludna i svaki nemir jalov;
svejedno se dočeka sve, svejedno se otkrije smisao ili besmisao svega. Svejedno čovjek obidje čitav svoj krug. Pa zašto onda tolika žurba?

...Vedar sunčan dan i kora hljeba i krpa neba sa šakom zvijeda nad glavom - i ja ne mogu da zamislim veće ni stvarnije sreće: sve želje šute i čula dremlju, a misli imaju prazničko ruho i bijele skrštene ruke.
Vladan Desnica

Kako stvoriti sretnije društvo

Znanstvenici su pokusima dokazali jednu neugodnu činjenicu: naši neuspjesi ostavljaju dublji fiziološki trag u našim glavama i duže se pamte nego naši uspjesi. Izgleda da nam je dio biološkog naslijedja da lako zaglavimo u negativnom doživljaju kad doživimo neuspjeh i to teško zaboravljamo, čak i nakon što doživimo neki naknadni uspjeh. Taj način razmišljanja loše utječe na sve nas, kako na pojedince tako i na čitavo društvo.

Zanimljiv je eksperiment kad se bolesnicima u dvije različite grupe saopćilo da imaju mogućnost  operacije. Jednoj grupi se nagovjestilo da operacija uspijeva u 70 posto slučajeva. Drugoj grupi se saopćilo da u 30 posto slučajeva operacija neće uspjeti. Kasnijom anketom istih pacijenta se pokazalo da su bolesnici u drugoj grupi reagirali sa puno jačim reakcijama i to negativnim i u većem omjeru izjavili da ne žele pristati na operaciju nego bolesnici u prvoj grupi! Čak kad im se i kasnije dodalo da operacija uspjeva u 70 posto, oni su se u manjoj mjeri opredjelili za operaciju nego pacijenti u prvoj grupi. Početno razočarenje teško se zaboravlja.

Mi  moramo aktivno raditi na tome da bismo postigli pozitivno tumačenje dogadjaja u životu (dok npr na negativnim razmišljanjima ne moramo ništa raditi, ona se sama pojavljuju i zadržavaju na umu).  Osim toga mi se o negativnim stvarima uvijek želimo pojadati poznaniku kojeg sretnemo na ulici. Tako naglašavamo taj problem koji imamo npr s djecom, partnerom, poslom, financijama , zdravljem. Ali moramo se potruditi da pronađemo i istaknemo i one dobre stvari prilikom naših razmišljanja i razgovora.

Kako ćemo to postići? Tako da se uvijek pokušavamo prisjetiti nečeg dobrog što se desilo tokom dana, nešto što je bilo lijepo (to ne mora biti velika stvar, npr nečije ljubazne riječi). Isto tako često pitaj svog partnera ili djecu na kraju dana da li im je bio dobar dan i što im je bilo dobro ( oni će sigurno htjeti ispričati i loše stvari,  ti ih onda saslušaj pa opet pitaj da li je bilo i nečeg lijepog, ili im ti naglasi ako  uvidiš da su oni doživjeli nešto pozitivno.) Ili ako pišeš dnevnik, napiši samo pozitivne događaje i samo se njih prisjećaj.  Treniraj se da svjesno uočavaš pozitivne događaje u tvojem svakodnevnom životu, a takodjer i u tvojoj prošlosti.

Na to bi trebali razmišljati i naša sredstva informiranja i političari. Jer loših vijesti uvijek ima previše i one nas više pogadjaju i duže ostaju medju nama. Dobre vijesti trebamo tražiti i uvijek usmjeriti pažnju na njih. Tako ćemo pridonijeti općem blagostanju i osjećaju zadovoljstva cijelog našeg društva.