Sreće nije trajno stanje. Čovjek nije programiran tako da se stalno osjeća sretnim . To nam je prirodom tako određeno. Nama je u naravi da uvijek stremimo za nečim boljim i to nas automatski čini nezadovoljnim s onim stanjem u kojem se nalazimo. Mi se uvijek uspoređujemo s drugim uspješnim i zadovoljnim ljudima, pa onda težimo da i mi budemo takvi. Osjećamo se neuspješno i razočarano u usporedbi s drugima.
Ali život u stvarnosti nije Facebook sa lijepim i sretnim licima. Na fejsu ljudi pišu samo o svojim sjajnim trenucima, ali u pravom životu se svi mi ponekad osjećamo tužno i neuspješno.
Problem je kod mnogih da oni na stvari gledaju kao crno ili bijelo. Ili im je sve super ili ništa nije dobro. A situacije su najčešće negdje između, ni crne ni bijele. Posebno je problematično to da se mi uvijek koncentriramo na crne misli i onda izvodimo zaključak kako je sve oko nas samo crno, a ne vidimo da ima i pozitivnih stvari. U svakoj životnoj situaciji mora biti nečeg pozitivnog. Da bismo vidjeli to pozitivno moramo nekada sebe zapitati da li je naš subjektivan doživljaj situacije realističan. Možda se naša situacija može i drugačije shvatiti i opisati? Možda možemo pitati neku drugu osobu kako oni vide na našu stvar.
Zato kad primjetite da se osjećate nesretno važno je da sami sebi kažete da su vas opet uhvatile crne misli. Ali i ti trenuci će proći. Kod svakog čovjeka se pojavljuju takvi trenuci crnih misli,
i bijelih misli i sivih misli. I svi su one jednako prolazni.
i bijelih misli i sivih misli. I svi su one jednako prolazni.
