Na sreću se ne može čekati da će se ona sama pojaviti. Svako mora aktivno raditi na tome da sam sebe dovede u stanje sreće. Jer sreća je upravo to - jedno unutrašnje duhovno stanje. Stanje koje možemo sami kultivirati.
Kao prvo moramo shvatiti da sreće nije posve uvjetovana vanjskim okolnostima. Zapravo baš nas te naše vanjske okolnosti čine nesretnima time što su naše želje neograničene i stalno rastu. I mi želimo sve imata pod kontrolom, a ni to nije moguće.
Pa kako onda možemo sami sebe učiniti sretnima?
Evo jedan način. Sjedni sam i razmisli: što te čini najviše sretnim? Ako uvidiš da su to uglavnom materijalne stvari i odnosi sa ljudima sjeti se odmah da je to sve prolazno i da će te jednog dana baš to isto možda učiniti nesretnim. Preduhitri taj dan. Isto tako vrijedi i obratno: ako uvidiš da si jako nesretan zbog gore navedenog, pa i to će proći!
Tvoje stanje sreće se stvara pozitivnim gledanjem na životne okolnosti. Moraš se naučiti pozitivno gledati na svijet. U jednoj knjizi sam našla ovaj primjer:
Na jednom dvorištu je napadalo toliko kiše da se to dvorište pretvorilo u vodenu jarugu. Moglo se preći preko njega samo preskakanjem preko većih kamenja i dasaka.
Kako bi ti reagirao da dodješ u tu situaciju?
Počeo bi psovati i vrijeme, i vlasnika dvorišta, i glupi posao koji si došao obaviti i koji je učinio da moraš skakati tu kao majmun da ne bi smočio tvoje skupe cipele.
Ili bi možda prihvatio stvari kakve jesu jer ih ti ne možeš promijeniti ili na njih utjecati i u tom trenutku našao nešto zabavno i smiješno u tom poskakivanju po kamenju, i pomislio koja sreće da su oni tu poslagani pa da možeš preći dvorište, a da ne smočiš cipele.
Nema komentara:
Objavi komentar