Znanstvenici su pokusima dokazali jednu neugodnu činjenicu: naši neuspjesi ostavljaju dublji fiziološki trag u našim glavama i duže se pamte nego naši uspjesi. Izgleda da nam je dio biološkog naslijedja da lako zaglavimo u negativnom doživljaju kad doživimo neuspjeh i to teško zaboravljamo, čak i nakon što doživimo neki naknadni uspjeh. Taj način razmišljanja loše utječe na sve nas, kako na pojedince tako i na čitavo društvo.
Zanimljiv je eksperiment kad se bolesnicima u dvije različite grupe saopćilo da imaju mogućnost operacije. Jednoj grupi se nagovjestilo da operacija uspijeva u 70 posto slučajeva. Drugoj grupi se saopćilo da u 30 posto slučajeva operacija neće uspjeti. Kasnijom anketom istih pacijenta se pokazalo da su bolesnici u drugoj grupi reagirali sa puno jačim reakcijama i to negativnim i u većem omjeru izjavili da ne žele pristati na operaciju nego bolesnici u prvoj grupi! Čak kad im se i kasnije dodalo da operacija uspjeva u 70 posto, oni su se u manjoj mjeri opredjelili za operaciju nego pacijenti u prvoj grupi. Početno razočarenje teško se zaboravlja.
Mi moramo aktivno raditi na tome da bismo postigli pozitivno tumačenje dogadjaja u životu (dok npr na negativnim razmišljanjima ne moramo ništa raditi, ona se sama pojavljuju i zadržavaju na umu). Osim toga mi se o negativnim stvarima uvijek želimo pojadati poznaniku kojeg sretnemo na ulici. Tako naglašavamo taj problem koji imamo npr s djecom, partnerom, poslom, financijama , zdravljem. Ali moramo se potruditi da pronađemo i istaknemo i one dobre stvari prilikom naših razmišljanja i razgovora.
Kako ćemo to postići? Tako da se uvijek pokušavamo prisjetiti nečeg dobrog što se desilo tokom dana, nešto što je bilo lijepo (to ne mora biti velika stvar, npr nečije ljubazne riječi). Isto tako često pitaj svog partnera ili djecu na kraju dana da li im je bio dobar dan i što im je bilo dobro ( oni će sigurno htjeti ispričati i loše stvari, ti ih onda saslušaj pa opet pitaj da li je bilo i nečeg lijepog, ili im ti naglasi ako uvidiš da su oni doživjeli nešto pozitivno.) Ili ako pišeš dnevnik, napiši samo pozitivne događaje i samo se njih prisjećaj. Treniraj se da svjesno uočavaš pozitivne događaje u tvojem svakodnevnom životu, a takodjer i u tvojoj prošlosti.
Na to bi trebali razmišljati i naša sredstva informiranja i političari. Jer loših vijesti uvijek ima previše i one nas više pogadjaju i duže ostaju medju nama. Dobre vijesti trebamo tražiti i uvijek usmjeriti pažnju na njih. Tako ćemo pridonijeti općem blagostanju i osjećaju zadovoljstva cijelog našeg društva.
Nema komentara:
Objavi komentar