Poveli su sa sobom i susjedu sa svojom dječurlijom, i kumu i još par prijatelja. Svi su radosni, bacaju se u more, kupaju se, čak je i pjesma pala. Svi se smiju osim njega, muškarca koji upravlja barkom. On ne zna sam što je njemu, čak se i stidi da ne osjeća tu radost koju izgleda svi oko njega osjećaju. Sve mu se čini besmisleno, i svi mu izgledaju glupi, a tako bi htio da o tome ne razmišlja. Sav je utonuo u svoje misli. I čamac mu se čini prestar. I more mu je krivo. Uhvatila ga melankonija.
I onda - desilo se ono. U jednom trenutku motor je prestao raditi i čamac je stao. I više se nije dao upaliti. Konačno, kaže on sam sebi. Konačno se nešto dešava i on se baca na posao i traži kvar. Svi su se ušutili i gledaju ga zabrinuto i nadaju se da će uspjeti popraviti grešku i da će se sretno vratiti kući. Svi su uplašeni osim njega: on čak osjeća radost. On je sad u centru pažnje i svi ga nešto pitaju i mole hoće li uspjeti. On je sad svima potreban i važan.Njegov problem je osjećaj beskorisnosti. Kako je izgubio posao i zaradu osjećao je ne samo brigu za budućnost nego i besmislenost svog života. I čak kad se pokazalo da će financijski ipak moći izaći na kraj jer su djeca odrasla i svi imaju krov nad glavom i dovoljno za pojesti njegovi dani su postali kao u tamnici. Dani puni beskorisnosti i dosade. Sanja o avanturi, nada se da će se nešto desiti što će mu dati smisao.
Mnogi će sebe prepoznati u ulozi beskorisnog čovjeka koji živi dosadan život. Smatramo da nam život prolazi u besmislenom gledanju televizije, sporta, čitanja glupih vijesti, pijenju kave u dosadnom društvu, dok mi čeznemo za nečim boljim, nečim dalekim što će nas spasiti. Sanjamo o dogadjaju koji će nam dati smisao i čime ćemo privući pažnju na sebe. Ili o osobama kojima ćemo biti zanimljivi i koji će nas cijeniti.
Svima nama je važno imati taj osjećaj da smo korisni i potrebni drugima. Da imamo nešto čemu se drugi dive, da se nečim pohvalimo.
Spas se nalazi u blizini. U našoj najbližoj okolici, u ljudima oko nas. U opisanu melakoniju upadaju ljudi koji previše misle na sebe samog, a ne na druge ljude. U njihovom riječniku ima previše riječi poput JA, a premalo poput TI ili MI.
Njegov problem je njegova udaljenost od drugih.
Kad nemamo osjećaj bliskosti sa ljudima oko nas mi pokušavamo to nadokanditi sa uzbudjenjem i zabavom npr. kroz gledanje sporta, filmova i serija, traženjem kratkotrajnih uzbudjenja npr. kroz trenutke nove zaljubljenosti ili kroz rizične poslove i avanture. Medjutim sve to nas nas privremeno zadovoljava, a posle toga se osjećamo još više napušteninima i usamljenima.
Pa kako postupiti da ostvarimo bliskost prema osobama s kojima dijelimo život?
Kroz ljubav prema njima! Pokušaj zavoljeti te ljude koji te okružuju. Shvati da oni nikada neće postati onakvi kakve bi ti htio, nego ti moraš pokušati u njima naći nešto što je dobro, pozitivno. Nemoj naglašavati njihove mane i greške. Nemoj postavljati velike zahtjeve. Tako će i tvoja ljubav prema njima rasti i bit će ti lakše da ih cijeniš i zavoliš. A to je najvažnije.
Pokaži svojim bližnjima da oni jesu tebi važni i da ti trebaju. Onda će i oni isto tako osjetiti da su potrebni i uzvratiti će ti tu ljubav. Iskreni komplimenti su najbolja hrana ljudskom egu.
Bića s kojima živimo su kao more: njihova ćud je promjenljiva Nekad su smirena i draga kao tiho more, a nekad su uzburkana i neugodna. Mi ne možemo uvijek znati razlog tih promjena jer mi vidimo samo njihovu površinu, a ne i što se sakriva u njihovoj dubini. Ali svaka situacija je privremena i brzo se mijenja. Baš kao i morska progonoza za prvih 12 sati.
Zavoli sve što imaš i prihvati osobe i stvari kakve jesu. Absurd je ako ti umjesto da se raduješ onom što imaš očekuješ da će se nešto desiti što može promijeniti tvoj život ili ga čak ugroziti, a tebi dati trenutak pažnje i važnosti. Absurd je čeznuti za problemima samo da bi ti dobio na važnosti.Nastavi upravljati barkom života i divi se ljepoti oko sebe. I podjeli trenutke radosti sa svima oko sebe.
Nema komentara:
Objavi komentar